serenáda

im. ž. G serenádē; mn. N serenáde, G serenádā glazb. pjesma koja se pjeva dragoj osobi pod prozorom; sin. podoknica

sȇrija

im. ž. G sȇrijē; mn. N sȇrije, G sȇrījā 1. skupina jednakih predmeta proizvedenih na istome mjestu ili u istome razdoblju [najnovija ~ automobila; ~ novčanica] 2. televizijski film ili priča u nastavcima [dječja ~]

sȇrījskī

prid. G sȇrījskōg(a); ž. sȇrījskā, s. sȇrījskō 1. koji se odnosi na seriju [~ film; serijska proizvodnja] 2. koji ponavlja istu radnju ili čin više puta [~ ubojica]

sérum

im. m. G séruma; mn. N sérumi, G sérūmā 1. tekući dio krvi koji se dobiva nakon zgrušavanja i uklanjanja ugruška 2. farm. pripravak dobiven iz ljudske ili životinjske krvi koji sadržava protutijela kakve zarazne bolesti te se upotrebljava u terapiji zaraznih bolesti

sérumskī

prid. G sérumskōg(a); ž. sérumskā, s. sérumskō koji se odnosi na serum

sèrver

im. m. G sèrvera, I sèrverom; mn. N sèrveri, G sȅrvērā v. poslužnik

servírati

gl. dvov. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. sèrvīrām, 3. l. mn. servírajū, imp. sèrvīrāj, aor. servírah, imperf. sèrvīrāh, prid. r. servírao, prid. t. sèrvīrān 1. prijel. v. poslužiti 2. prijel. v. posluživati 3. sp. neprijel. početnim udarcem ubaciti/ubacivati loptu u igru (u tenisu, stolnome tenisu, odbojci i sl.)

sèrvīs

im. m. G servísa; mn. N servísi, G servísā sp. početni udarac kojim se lopta ubacuje u igru (u tenisu, stolnome tenisu, odbojci i sl.)

sèstra

im. ž. G sèstrē, V sȅstro; mn. N sèstre, G sestárā ženska osoba u odnosu na ostale osobe koje imaju iste roditelje; ant. brat  časna ~ rel. pripadnica katoličkoga ženskog reda koja živi u samostanu te polaže zavjete siromaštva, pobožnosti i čistoće; sin. opatica razg., redovnica; medicinska ~ žena koja ima završenu srednju medicinsku školu i radi u bolnici ili ambulanti

sèstrica

im. ž. G sèstricē; mn. N sèstrice, G sȅstrīcā 1. um. mala sestra 2. hip. sestra od milja; sin. seka hip., razg.

sèstričin

prid. G sèstričina; ž. sèstričina, s. sèstričino koji pripada sestrici; sin. sekin hip., razg.

sèstrična

im. ž. G sèstričnē; mn. N sèstrične, G sȅstrīčnā stričeva, ujakova ili tetina kći, prva rođakinja

sèstrīnskī

prid. G sèstrīnskōg(a); ž. sèstrīnskā, s. sèstrīnskō koji se odnosi na sestre [sestrinska ljubav]

sȅt

im. m. G sèta; mn. N sètovi, G sȅtōvā sp. dio teniskoga susreta u kojemu natjecatelj pobjeđuje ako osvoji šest ili sedam gemova

sézati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. sȇžēm, 3. l. mn. sȇžū, imp. séži, aor. sézah, imperf. sȇzāh, prid. r. sézao 1. prostirati se, širiti se do određene granice [Pogled seže u daljinu]; sin. dopirati, dosezati 2. uzimati u obzir sve unutar kakva raspona [Ta aktivnost seže od upozorenja do zaštite.]

sezóna

im. ž. G sezónē; mn. N sezóne, G sezónā 1. godišnje doba ili dio godine [ljetna ~] 2. vrijeme koje najbolje odgovara kakvoj djelatnosti [~ lova; kazališna ~; turistička ~]

sèzōnskī

prid. G sèzōnskōg(a); ž. sèzōnskā, s. sèzōnskō koji se odnosi na sezonu [~ radnik]

sféra

im. ž. G sférē; mn. N sfére, G sférā 1. mat. skup točaka u prostoru jednako udaljenih od dane točke (središta sfere) 2. pren. v. područje  nebeska ~ jd. astr. 1. zamišljena kugla velikoga polumjera koja služi za rješavanje astronomskih zadataka 2. svemirski prostor gledan sa Zemlje; sin. nebeski svod v. pod svod

sfȇrnī

prid. G sfȇrnōg(a); ž. sfȇrnā, s. sfȇrnō koji se odnosi na sferu

sfȋnga

im. ž. G sfȋngē, DL sfȋngi; mn. N sfȋnge, G sfȋngā/sfȋngī mit. biće iz različitih mitoloških predaja, kod starih Egipćana čudovište s lavljim tijelom i glavom muškarca, kod starih Grka krilata lavica s glavom žene

shéma

im. ž. G shémē; mn. N shéme, G shémā 1. pojednostavnjen model ili prikaz čega [~ zgrade]; sin. skica 2. idejni nacrt kojega sustava, obrazac kakva djelovanja

shèmatskī

prid. G shèmatskōg(a); ž. shèmatskā, s. shèmatskō koji se odnosi na shemu [~ prikaz]

shvȁćānje

im. s. G shvȁćānja; mn. N shvȁćānja, G shvȁćānjā 1. spoznavanje biti, smisla ili značenja čega; sin. poimanje, razabiranje, razumijevanje 2. spoznavanje i doživljavanje na vlastiti način

shvȁćati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. shvȁćām, 3. l. mn. shvȁćajū, imp. shvȁćāj, aor. shvȁćah, imperf. shvȁćāh, prid. r. shvȁćao, prid. t. shvȁćān 1. spoznavati bit, smisao ili značenje čega [~ poruku romana]; sin. poimati, razabirati, razumijevati 2. spoznavati i doživljavati na vlastiti način [sve ~ negativno; Ne shvaćam to kao poraz.] 3. postajati svjesnim čije pobude, nalaziti opravdanje za kakav postupak, dobro poznavati koga i znati razloge čijih postupaka [Ne shvaćam tvoje postupke.; Ona me shvaća.]; sin. razumjeti; vidski paranjak: shvatiti

shvȁtiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. shvȁtīm, 3. l. mn. shvȁ, imp. shvȁti, aor. shvȁtih, prid. r. shvȁtio, prid. t. shvȁćen 1. spoznati bit, smisao ili značenje čega [~ poruku romana]; sin. (dokučiti), pojmiti, razabrati, razumjeti 2. spoznati i doživjeti na vlastiti način [sve ~ negativno; Nisam to shvatila kao poraz.] 3. postati svjesnim čije pobude, naći opravdanje za kakav postupak, dobro poznavati koga i znati razloge čijih postupaka [Nikada nisam shvatila tvoje postupke.]; sin. razumjeti; vidski paranjak: shvaćati

shvàtljiv

prid. G shvàtljiva; odr. shvàtljivī, G shvàtljivōg(a); ž. shvàtljiva, s. shvàtljivo; komp. shvatljìvijī koji se može shvatiti [~ govor; ~ tekst]; sin. (dokučiv), razumljiv; ant. (nedokučiv), neshvatljiv

shvàtljivōst

im. ž. G shvàtljivosti, I shvàtljivošću/shvàtljivosti svojstvo onoga što je shvatljivo; sin. razumljivost; ant. nerazumljivost, neshvatljivost

SI

pokrata za sjeveroistok

si

pov. zam. D v. pod sebe

sibìlant

im. m. G sibìlanta; mn. N sibìlanti; mn. G sibìlanātā v. piskavac

sibilarizácija

im. ž. G sibilarizácijē gram. glasovna promjena u kojoj se suglasnici k, g, h zamjenjuju sibilantima (suglasnicima) c, z, s ispred i

sibirèja

im. ž. G sibirèjē; mn. N sibirèje, G sibiréjā bot. endemski zaštićeni razgranati listopadni grm gustih grana, glatke i sjajne smeđe kore i bijelih dvodomnih cvjetova koji raste na kamenjaru [hrvatska ~]

sȋći

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. sȋđēm, 3. l. mn. sȋđū, imp. síđi, aor. síđoh, prid. r. sìšao 1. premjestiti se s višega na niži položaj, s višega na niže mjesto [~ sa stolca]; sin. spustiti se v. pod spustiti; ant. dignuti se v. pod dignuti, podignuti se v. pod podignuti, popeti se, uspeti se 2. pren. napustiti kakav visoki društveni položaj [~ s vlasti]; vidski paranjak: silaziti

sȉćūšan

prid. G sȉćūšna; odr. sȉćūšnī, G sȉćūšnōg(a); ž. sȉćūšna, s. sȉćūšno; komp. sićùšnijī koji je veoma malen [~ miš; sićušna ptica; sićušno zrno]

sída

im. ž. G sídē med. zarazna virusna bolest nedostatka imunosti koja se prenosi spolnim činom i krvlju; sin. (AIDS), kopnica

sȉdriti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. sȉdrīm, 3. l. mn. sȉdrē, imp. sȉdri, aor. sȉdrih, imperf. sȉdrāh, prid. r. sȉdrio, prid. t. sȉdren bacati sidro na morsko ili riječno dno i tako osiguravati da se plovilo drži na mjestu

sȉdro

im. s. G sȉdra; mn. N sȉdra, G sȉdārā/sȋdrā pom. naprava koja ukopana u dno rijeke, jezera ili mora drži plovilo na mjestu ♦ baciti ~ zaustaviti se, prestati lutati, smiriti se; dignuti ~ otići, napustiti mjesto (sredinu)

sìdrūn

im. m. G sidrúna, V sȉdrūne; mn. N sidrúni, G sidrúnā sp. napadač postavljen najbliže protivničkim vratima u vaterpolu

sìfilis

im. m. G sìfilisa med. spolna bakterijska zarazna bolest; sin. (lues)

sìfilisnī

prid. G sìfilisnōg(a); ž. sìfilisnā, s. sìfilisnō koji se odnosi na sifilis; sin. (luesni);

sȉga

im. ž. G sȉ, DL sȉgi; mn. N sȉge, G sȋ zem. tvorevina koja nastaje u špiljama kapanjem vode kroz strop

sìgnāl

im. m. G signála; mn. N signáli, G signálā svjetlosni, zvučni ili radijski znak kojim se prenosi kakva poruka ili upozorenje

signalizácija

im. ž. G signalizácijē sustav signala, sporazumijevanje ili informiranje s pomoću signala [cestovna ~]; sin. (signaliziranje)

signalizírānje

im. s. G signalizírānja v. signalizacija

signalizírati

gl. dvov. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. signalìzīrām, 3. l. mn. signalizírajū, imp. signalìzīrāj, aor. signalizírah, imperf. signalìzīrāh, prid. r. signalizírao, prid. t. signalìzīrān prenijeti/prenositi ili dojaviti/dojavljivati što signalima [~ opasnost; ~ komu kad može doći]

sȉgūran

prid. G sȉgūrna; odr. sȉgūrnī, G sȉgūrnōg(a); ž. sȉgūrna, s. sȉgūrno; komp. sigùrnijī 1. koji pruža sigurnost, koji nije izložen opasnostima [sigurna luka; sigurno sklonište] 2. koji ima vjere u sebe, svoje sposobnosti i mogućnosti 3. koji je u skladu s očekivanim ili uobičajenim [~ hod; ~ nastup] 4. koji je zajamčen, do kojega će bez sumnje doći [sigurni prihodi]; sin. (izvjestan); ant. (neizvjestan); ant. nesiguran

sȉgūrno

pril. komp. sigùrnijē 1. tako da se ne izlaže opasnosti [~ ulagati; ~ putovati]; ant. nesigurno 2. s vjerom u sebe, u svoje sposobnosti i mogućnosti [~ govoriti; ~ nastupati]; ant. nesigurno 3. pozitiv pojačava tvrdnju ili izjavu, izriče da je što posve u skladu s očekivanim [Sigurno znam.; Sigurno će doći.]; sin. dakako, jasno, naravno

sigúrnosnī

prid. G sigúrnosnōg(a); ž. sigúrnosnā, s. sigúrnosnō koji se odnosi na sigurnost [sigurnosne mjere; ~ pojas; ~ uređaji]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga